O ŽARKOVAČKOJ CRKVI
Crkva Vaznesenja Gospodnjeg u Žarkovu
Saznanja o Žarkovu pruža nam mapa jednog dela Beogradskog distrikta koju je izradila austrijska administracija 1721. godine, gde se vidi da je u tom periodu Žarkovo imalo 42 kuće, groblje i tri ozidana izvora. Bilo je smešteno u jaruzi uz izvore potoka koji se uliva u Makiš, na mestu koje je kasnije bilo središte naselja.
Vidi se i da je na središnjem delu groblja (koje se nalazilo na istom mestu gde i današnje) ucrtan poveći objekat – verovatno crkva ili kapela. Na ovom Žarkovačkom groblju su 1964. godine locirani ostaci crkvene građevine sa delom Časne trapeze u oltarskom prostoru. Po rečima sveštenika i meštanina Žarkova Milorada Pavlovića, temelji stare crkve su bili od kamena, uzdizali su se iznad nivoa zemlje nekih 40-50cm i bili su očuvani sve do 1930. godine. Vremenom je kamen uziman radi izgradnje grobnica, a ceo prostor na kom se mogao uočiti obim crkve, bio je poremećen ukopavanjem novih grobova i zidanjem grobnica. Na osnovu arheoloških iskopavanja koja su izvršena 1971. godine, utvrđeno je da se oko Časne trapeze nalaze ostaci temelja crkve veličine 6,30mx12,30m, i da je jedan deo poda, koji je dobro očuvan u oltarskom prostoru, pokriven kamenim pločama. Jasno je uočljiv trag gde se nalazila donja greda ikonostasa. Nekoliko fragmenata keramike iz XVIII i XIX veka je pronađeno u naosu crkve, a u oltarskom prostoru su pronađena dva turska novčića iz XIX veka. Temelji crkve su sastavljeni od slobodno ređanog lomljenog kamena. Vidi se i da je crkva imala jedan ulaz sa zapadne strane i polukružnu apsidu na istočnoj strani. Na osnovu načina zidanja i dimenzija temelja, kao i nepostojanja tragova maltera i kreča, možemo da pretpostavimo da su ovo ostaci crkve-brvnare iz XVIII v.
Saznanja o Žarkovu pruža nam mapa jednog dela Beogradskog distrikta koju je izradila austrijska administracija 1721. godine, gde se vidi da je u tom periodu Žarkovo imalo 42 kuće, groblje i tri ozidana izvora. Bilo je smešteno u jaruzi uz izvore potoka koji se uliva u Makiš, na mestu koje je kasnije bilo središte naselja.
Vidi se i da je na središnjem delu groblja (koje se nalazilo na istom mestu gde i današnje) ucrtan poveći objekat – verovatno crkva ili kapela. Na ovom Žarkovačkom groblju su 1964. godine locirani ostaci crkvene građevine sa delom Časne trapeze u oltarskom prostoru. Po rečima sveštenika i meštanina Žarkova Milorada Pavlovića, temelji stare crkve su bili od kamena, uzdizali su se iznad nivoa zemlje nekih 40-50cm i bili su očuvani sve do 1930. godine. Vremenom je kamen uziman radi izgradnje grobnica, a ceo prostor na kom se mogao uočiti obim crkve, bio je poremećen ukopavanjem novih grobova i zidanjem grobnica. Na osnovu arheoloških iskopavanja koja su izvršena 1971. godine, utvrđeno je da se oko Časne trapeze nalaze ostaci temelja crkve veličine 6,30mx12,30m, i da je jedan deo poda, koji je dobro očuvan u oltarskom prostoru, pokriven kamenim pločama. Jasno je uočljiv trag gde se nalazila donja greda ikonostasa. Nekoliko fragmenata keramike iz XVIII i XIX veka je pronađeno u naosu crkve, a u oltarskom prostoru su pronađena dva turska novčića iz XIX veka. Temelji crkve su sastavljeni od slobodno ređanog lomljenog kamena. Vidi se i da je crkva imala jedan ulaz sa zapadne strane i polukružnu apsidu na istočnoj strani. Na osnovu načina zidanja i dimenzija temelja, kao i nepostojanja tragova maltera i kreča, možemo da pretpostavimo da su ovo ostaci crkve-brvnare iz XVIII v.
PODIZANJE NOVOG HRAMA
Žarkovo je parohijski pripadalo manastiru Rakovici sve do 1880. godine, kada je bilo pripojeno Ostružnici. Usled velike udaljenosti od ostružničke crkve i naglog širenja ovog dela grada, kao i povećanja broja stanovnika pokrenuta je inicijativa za podizanje crkve u samom Žarkovu. Gradnju crkve je odobrio Njegova Svetost Patrijarh srpski Varnava koji je postao pokrovitelj novoosnovanog crkvenog odbora. Ozbiljniji radovi su otpočeli tek 1936. godine, kada je označen plac u blizini groblja i izrađen plan izgradnje. Temelji hrama su osvećeni 7. septembra 1936. godine, a crkva je završena i osvećena 2. maja 1938. godine.
Crkva nije bila oštećena tokom Drugog svetskog rata, i ako je prilikom oslobađanja Beograda Čukarica bila poprište žestokih borbi. Granate su padale u neposrednoj blizini crkve, ali je na svu sreću nisu oštetile. Ona je ostala netaknuta i tokom aprila 1941. godine, kada su se nemačke motorizovane patrole ulogorile u porti crkve. Nešto kasnije, 20. februara 1944. godine, nemački vojnici su odveli nekolicinu stanovnika Žarkova, među kojima je bio i prota žarkovačke crkve, u gestapovski zatvor, odakle su ubrzo bili prebačeni u logor na Banjici.
Crkva nije bila oštećena tokom Drugog svetskog rata, i ako je prilikom oslobađanja Beograda Čukarica bila poprište žestokih borbi. Granate su padale u neposrednoj blizini crkve, ali je na svu sreću nisu oštetile. Ona je ostala netaknuta i tokom aprila 1941. godine, kada su se nemačke motorizovane patrole ulogorile u porti crkve. Nešto kasnije, 20. februara 1944. godine, nemački vojnici su odveli nekolicinu stanovnika Žarkova, među kojima je bio i prota žarkovačke crkve, u gestapovski zatvor, odakle su ubrzo bili prebačeni u logor na Banjici.
Crkva je zidana po projektu arhitekte Viktora Lukomskog, a nadzor nad radovima i statički projekat radio je profesor Vojislav Zađina. Osmišljena je po ugledu na moravsku školu srpskih srednjovekovnih spomenika. Izgled trikonhosa osnovi crkve daju velika polukružna apsida na istočnom delu crkve i dve polukružne pevnice. Iznad centralnog dela uzdiže se veliko kube koje se oslanja na četiri stuba i potporne lukove. Iznad manje priprate na zapadnom delu crkve diže se zvonik. Spoljne fasade crkve su malterisane, sa mestimično postavljenim kamenim blokovima koji su rustično obrađeni i dekorativno razmešteni po površini zida.
Ikonostas od orahovine je izradio Blagoje Milivojević, duborezac iz Beograda, a ikone je naslikao Aleksandar Trojicki. Crkvu je živopisao akademski slikar Živko Stojisavljević u periodu 1966 -1968, ali su se na zidovima vremenom natoložili slojevi čađi, tako da se njegov rad ne može u potpunosti sagledati. On je, pored crkve Vaznesenja u Žarkovu, oslikao još 20 crkava u Srbiji. Pored živopisa, uradio je i skicu mozaika postavljenog iznad ulaznih vrata u crkvu, koji je u Veneciji uradio profesor Antonio Orsoni.
Ikonostas od orahovine je izradio Blagoje Milivojević, duborezac iz Beograda, a ikone je naslikao Aleksandar Trojicki. Crkvu je živopisao akademski slikar Živko Stojisavljević u periodu 1966 -1968, ali su se na zidovima vremenom natoložili slojevi čađi, tako da se njegov rad ne može u potpunosti sagledati. On je, pored crkve Vaznesenja u Žarkovu, oslikao još 20 crkava u Srbiji. Pored živopisa, uradio je i skicu mozaika postavljenog iznad ulaznih vrata u crkvu, koji je u Veneciji uradio profesor Antonio Orsoni.
Za portu žarkovačke crkve se može reći da je jedna od najvećih i najlepših beogradskih porti. Ona, osim hrama i parohijskog doma koji je izgrađen 1987, obuhvata i kapelu na ulazu u portu a takodje i kapelu na ulazu u groblje (nalazi se u susednoj ulici Braće Vučković nekadašnjoj Grobljanskoj) koja je završena 2006. godine a izgradjena je od dobrovoljnih priloga gradjana Žarkova uz veliko zalaganje članova udruženja starosedelaca Žarkova “Žarkovčani”.
Sveštenstvo uz starešinu protojereja-stavrofora Branka Mitrovića vodi pri hramu veronauku za decu i odrasle subotom i nedeljom, organizuje poklonička putovanja, a vernicima je na raspolaganju i bogata biblioteka.
Veći deo teksta je preuzet sa sajta: http://zarkovo.in.rs/
Veći deo teksta je preuzet sa sajta: http://zarkovo.in.rs/